Područje općine Gradina bilo je naseljeno već u prapovijesno doba (brončano i željezno). Prvotno ime Gradina u povijesnim knjigama je zabilježeno kao „SEROTA“ što znači sijanica. Područje općine Gradina zauzima dio Dravske potolinske zone, prostirući se nizinskim predjelima južno od rijeke Drave, a neposredno uz Županijsku cestu Bušetina-Lukač-Gradina- Suhopolje- Čađavica.
Povijest – Riječ GRADINA slavenskog je podrijetla, a znači: mjesto ograđeno nasipom, zidom, plotom, odijeljeno i učvršćeno. U blizini je rijeka Drava uz koju je podignut nasip i od koje se uvijek moralo braniti, pa je moguće da i ovaj naziv otuda potječe. Ovo ime prvi put se spominje 1688. godine, a službeno je zapisano 1702. Međutim, poznato je da o naselju koje je postojalo na ovome lokalitetu u Brončano i Željezno doba govore podaci u Glasniku Slavonije. U rimsko doba vodila je ovim krajem poznata rimska cesta Ptuj – Osijek, te se zajedno s tim spominje naselje Serota, a znači “sijanica”. S provalom barbarskih naroda od 5. do 7. stoljeća stanovništvo stradava, sklanjaju se u skrovitija mjesta, a od 7. stoljeća ovaj kraj naseljavaju Hrvati. Iz ranog srednjeg vijeka nađeni su ulomci slavenske keramike na kojima se vide sitna zlatna zrnca, što upućuje na zaključak da su uz Dravu postojale obrtničke radionice, a Drava je poznata kao zlatonosna rijeka.